Snažan pas, kompaktne građe, spada u jednu od najvećih rasa na svijetu. Uvijek primjećen i veoma cijenjen na izložbama širom svijeta, ovaj pas divovskih proporcija i jednako velike odanosti i privrženosti, danas je jedan od omiljenih porodičnih pasa.

Doga: Šarmantni gorostas nježnog srca

dane-great-dane

Ovaj pas koji svojom građom i izgledom sjedinjuje snagu i eleganciju naročito osvaja svojom izražajnom glavom.

DOGA – PORIJEKLO

Čuvar, lovac i dragocjeni ukras srednjevjekovnih dvoraca, njemačka doga je stara rasa koja vodi porijeklo od starih asirskih molosa. Prve pisane dokumente o psima koji podsjećaju na današnje doge nalazimo u opisima lova grofa Filipa Dobroćudnog od Hesena. U tim istorijskim spisima pominju se psi nastali ukrštanjem mastifa sa irskim hrtom, brze i jake životinje koje su početkom 16. vijeka kneževski dvorovi kontinenta dobili iz Engleske. Osim toga knjiga Johana Tencera iz 1699. godine daje nam opširne opise velikih pasa izgleda i građe veoma slične dogama kakve danas poznajemo. Navodi se, da su ovim skupocjenim i veoma cijenjenim psima stavljali posebne oklope kako bi ih zaštitili od povreda u lovu. Tencer ove pse opisuje kao izuzetno izdržljive, koji tokom dana prevale po desetine kilometara, a zatim da hrabro i srčano love divljač.

Njemačka doga nastala je viševjekovnim ukrštanjem bulen baisera, mastifa engleskog kova i hrta. U prošlosti je postojalo više tipova doga koji su imali različita imena od bizmarkove doge, danske doga, tigraste, umlske pa sve do engleske doge. Međutim 1875. godine na skupu u Berlinu sastavljenom od sudija i odgajivača odlučeno je da su razlike između rasa nevažne i da su oni potekli od istog pretka. Skup kojim je predsjedavao dr Boundisa, donio je i odluku da će se rase ujediniti pod jednim nazivom – njemačka doga i usvojio standard. Rasa je predstavljena već 1880. godine pod imenom koje je donijeto na skupu.

TJELESNE KARAKTERISTIKE

Njemačka doga je veliki pas, snažnog i gotovo kvadratičnog tijela, što je naročito izraženo kod mužjaka. Razlika dužine tijela mužjaka, od vrha grudne kosti do sedne kvrge, i visine grebena, ne treba da bude veća od 5 posto, a kod ženki ne više od 10 posto. Visina u grebenu kod mužjaka najmanje je 80 cm, a kod ženki najmanje 72 cm. Gornja granica visine nije propisana standardom. Ovaj pas koji svojom građom i izgledom sjedinjuje snagu i eleganciju naročito osvaja svojom izražajnom glavom. Glava je pravougaona i uska, dobro razvijenih, ali ne i previše naglašenih nadočnih lukova. Rastojanje od vrha nosa do jasno naglašenog stopa treba da je približno jednako rastojanju od stopa do slabo izražene potiljne kosti. Gornje linije njuške i lobanje treba da su paralelne. Nosna pečurka je dobro razvijena, više široka nego okrugla, sa velikim otvorima i mora biti crna, osim kod crno-bijele doge, kad se toleriše nepotpuna pigmentacija. Njuška treba da je duboka i po mogućnosti pravougaona. Usne su tamno pigmentisane. Kod crno-bijele doge toleriše se nepotpuna pigmentacija usana ili usne boje mesa. Oči su srednje velike, okrugle, po mogućnosti tamne. Kod plavih doga dozvoljene su nešto svjetlije oči. Kod crno-bijelih doga oči mogu biti svijetle ili čak različitih boja. Kapci ne smiju da budu opušteni. Uši su visoko usađene, blago ukoso unaprijed postavljene, srednje velike, a prednji rub uva priliježe na obraz. Kupirane uši veličinom i oblikom moraju odgovarati veličini glave, a nošene su uspravno, međutim poslije 1. januara 1993. nekupirane uši smatraju se standardom. Vrat je dug, mišićav i uspravno nošen. Rep dopire do skočnog zgloba i visoko je usađen, širok je u korijenu i postepeno se sužava ka vrhu. Četkast rep je nepoželjan. Grudni koš je dobro razvijen i izražen i dopire do laktova. Prednje noge su snažne i mišićave. Šape su okruglaste, visoko zaobljene i dobro zatvorene. Nokti su kratki, jaki i po mogućnosti tamni. Koža je zategnuta i dobro pigmentisana kod jednobojnih pasa. Kod crno-bijelih, raspored pigmenta približno odgovara flekama. Dlaka je veoma kratka i gusta, pripijena uz tijelo i sjajna. Postoji pet različitih boja: žuta, tigrasta, crno-bijela (harlekin), crna i plava, i pri uzgoju se ne smiju miješati. Svih pet boja svrstane su u tri varijeteta koji se zasebno ocjenjuju. Zajedno se ocjenjuju harlekin i crne doge, žute i tigraste, a zasebno plave.

TEMPERAMENT

Njemačke doge su poznate kao nježni džinovi. Veoma su privržene porodici. Ovi neobično druželjibivi psi mirne ćudi su nježni i strpljivi sa djecom. Dogu često opisuju kao perfektnog porodičnog prijatelja, smirenog pratioca, koji je siguran u sebe, smio, lagan za obuku i izuzetno poslušan. Veoma je važna i socijalizacija pošto su doge sklone povlačenju u sebe i mogu da izrastu u nepovjerljiva bića ukoliko se na vrijeme ne upoznaju sa drugim psima, ljudima i pravilima koja vladaju u okruženju.

NJEGA I ZDRAVLJE

Njega njemačkih doga nije previše zahtjevna. Njega dlake nije komplikovana i potrebno je četkanje nekoliko puta nedeljno. Potrebna im je svakodnevna, ali umjerena fizička aktivnost, duže šetnje ili igra. Iako izgleda izdržljivo, ne treba da živi napolju. Spada u pse koji povremeno balave. Kod nekih pasa ove rase može doči do zdravstvenih poremećaja kao što su: torzija želuca, displazija lakta i kuka, kao i kardiomiopatija. Životni vijek im je od 6 do 8 godina.

Za svoj poslednji intervju, objavljen juna 1890. u Dejli Telegrafu Oto fon Bizmark novinara je primio u društvu svoje dvije doge. Njegova ljubav prema ovoj rasi datirala je još iz studentskih dana kada ova rasa još nije imala zvanično ime. Oto je tada imao svog prvog psa Vilhelma, a njegov naslednik – Mustang, pridružio se kancelaru u vrijeme rata 1870. Poslije Mustanga uslijedio je Sultan, pa Tajras koga je skulptor Klajn ovjekovječio u statueti, zajedno sa starim kancelarom. 

Izvor: njuska.com

Pročitajte karakteristike drugih pasmina:

Sibirski haski

Mops

Doberman

Čivava

Čau-čau