Životinje imaju odlično razvijena čula. Neke od njih čak imaju čula koja ljudi nemaju ili se oslanjaju na jedinstvene kombinacije evolucijskih pomagala i naučenih vještina. Bilo kako bilo, asovi rekordnih migracija mogu se naći u vazduhu, na kopnu i pod vodom – od šišmiša do jegulja.

Životinje: Ko uvijek zna da se vrati kući?

životinje

Mačka Holi je uspjela da nađe put svojoj kući, iako je bila izgubljena 300km daleko.

Mačke

Četvorogodišnja mačka Holi ostala je izgubljena nevjerovatnih 300 kilometara od svog doma u Floridi, međutim, na oduševljenje svojih vlasnika, uspjela je da nađe put kući. Naučnici još uvijek ne znaju kako je to uspjela, ali pretpostavljaju kako čulo mirisa ima neke veze sa mačjim osjećajem za orjentaciju.

“Svaka životinja koja se vrati nakon dugog putovanja sama kući je fantastična. Mnoge životinje imaju evolucijom razvijen magnetski sistem za navođenje koji na neki način imitira kompas”, kaže stručnjak za migracije na Institutu Maks Plank, Martin Vikelski.

Kućna mačka po imenu Holi nije jedina životinja koja zna da nađe svoj put kući. Životinjsko carstvo je puno takvih primjera koji naizgled uspjevaju da urade nemoguće.

Jegulje

Dugačke koščate ribe svijetu poznate kao jegulje pravi su avanturisti – putuju svim okeanima i prevaljuju ogromne udaljenosti. Evropska jegulja, na primjer, rađa se u rijekama širom Evrope, a mresti se u Sargaskom moru, što je put od oko 1.500 kilometara.

Male jeguljice se nakon poroda vraćaju kući i ponavljaju isto putovanje kad su spreme za parenje. Naučnici još uvijek ne znaju kako znaju kuda treba da idu.

Riđa muljača

Ova obalna ptica može da preleti put od Aljaske do Novog Zelanda bez stajanja. U pitanju je nevjerovatnih 11.500 kilometara.

Riđe muljače se pare na Aljasci, a do Novog Zelanda im treba samo devet dana. Ovaj podatak rezultat je praćenja satelitom koje su biolozi obavili 2007. godine.

Naučnici su ostali zapanjeni i odmah proglasili njenu vrstu svjetskim rekorderom u prevaljivanju najveće udaljenosti bez stajanja.

Crnoglava sjenica

Sjevernoamerička ptičica sa prepoznatljivom crnom ‘kapicom’ inače živi u šumi, ali zimuje u Venecueli. Prie putovanja crnoglava senica se ugoji, a zatim ulovi vetar koji je nosi na jug.

Maloj ptici uglavnom treba oko stotinjak sati da stigne do Južne Amerike, a putuje preko otvorenog okeana. Povratak joj traje duže jer se drži kopna gde spava i jede.

Brazilski šišmiš

Brazilski ili meksički šišmiš sisar je koji se često može vidjeti u Teksasu gdje uglavnom žive u kolonijama koje mogu brojati i po nekoliko miliona primjeraka. Ovi mali letači mogu da prelete čak i do 70 kilometara od pećine u kojoj spavaju u potrazi za hranom.

Brazilski šišmiši hrane se moljcima i komarcima, a kad su siti vraćaju se kući. Naučnici pretpostavljaju kako se orijentišu prema lako uočljivim mjestima i mirisu svoje vrste.

Saharski pustinjski mrav

Saharski pustinjski mravi možda sa razlogom imaju šest nogu. Ovi insekti mogu da pređu čak i do pola kilometra od svog mravinjaka u potrazi za hranom, a da se ne izgube.

Iako se kreću potpuno haotično i brzo, ovi pustinjski mravi znaju bez problema da nađu put kući.

Naučnici smatraju kako se orijentišu prema Suncu i brojanjem koraka.

Za pustinjske mrave jako je važno da znaju da se vrate kući na vrijeme prije nego ih Sunce previše sprži.

Izvor: tportal.hr